one-employed is BetterBlues...

Bio neki dan na koncertu Maje Savić u Jazz klubu. Cura ima odličan glas, zgodna je, njezini dečki sviraju za pet. Šteta što joj nije mogao doći saksofonist. Eto, i mi Dianu Krall za svirku imamo;)
Evo Maja, ako ti to nešto znači, stavit ću tvoj link na svoj blog, vidimo se na nekoj budućoj svirci...

Off the topic, upravo sam odgledao nedjeljom u dva, gost je bio jedan dragovoljac, vukovarski branitelj. Zove se Predrag Matić Fred.
Čovjek je tako trezveno i normalno, sa iskrenim osjećajima i bez ikakve patetike pričao o svojim iskustvima iz rata, zarobljavanju, torturama kroz koje je prošao nakon zarobljavanja. Čovjek koji je po vlastitom priznanju uvijek bio pacifist, ali je nakon što je izbio rat, bio još veći čovjek i branio je ovu zemlju iz istinskih ljudskih pobuda.
Nema u njemu niti trunke mržnje prema nikome, a najljepši dio emisije je bio kada je ispričao kako je ljubav svog života Svetlanu na željezničkom kolodvoru '91. ispraćao za Beograd ne znajući da li će ikada više u životu vidjeti svoju ljubav. Tad ga je Stanković pitao: "Da li ste ikada više vidjeli Svetlanu?" a on je odgovorio: "Neki kažu da svijet pokreće novac, neki da ga pokreće mržnja, a ja eto vjerujem da svijet pokreće ljubav. Rijetkima je Bog dao privilegiju da provedu svoj život sa ljubavi svog života, ja eto imam tu sreću i danas je Svetlana moja supruga, imamo sina i sretni smo".
E pa Fred, svaka ti čast, zaslužio si to:)

Tek toliko da dam do znanja i sebi i drugima da sam još tu negdje. Iako koji put neprimjetno, stvari se ipak mijenjaju, rekao bih uglavnom na bolje.Kad se slika sagleda iz malo šireg kuta, čini se da puzzle sjedaju na pravo mjesto. Slika dobiva smisao, barem mi se tako čini večeras...
Ljudi koji su mi bliski i dragi, isto privode ili su nedavno priveli neke svoje "petoljetke" sretnom završetku i započinju neke nove, neki od njih vrlo smiono i hrabro. Djeca se rađaju ili bivaju začeta na sve strane-evo baš mi prijateljica iz Engleske neki dan javila da je u 12 mjesecu trudnoće, nekad je bila party animal, sad ide spavati u pola devet navečer;). Nosi nas život htjeli mi to ili ne. I dobro je da je tako:)

Ljudskoj gluposti nikad kraja. „Dobar“ primjer je gradnja brane HE Lešće na kraju kanjona Donje Dobre. Dotična HE će pokrivati 1 % godišnjih potreba Hrvatske, ali će zato 52 metra visoka brana potopiti kanjonski dio Dobre u dužini od 13 km i pretvoriti ga u akumulacijsko jezero. Čitav riječni ekosustav bit će u potpunosti uništen! Dobra obiluje brojnim vrstama riba, jedno je od posljednjih mrijestilišta ribe mladice u Hrvatskoj, koje bi gradnjom brane bilo uništeno, kanjon skriva i brojne vrste beskralješnjaka. Litice kanjona Dobre stanište su brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Dobra je inače najbolja rijeka za rafting u Hrvatskoj, a zahvaljujući teško pristupačnom kanjonu ostala je čista i sačuvana.
Gradnjom HE Lišće krše se i mnoge do strane Hrvatske u međuvremenu potpisane međunarodne konvencije, a studija utjecaja HE Lešće na okoliš rađena je 80-tih, kada su kriteriji zaštite okoliša bili puno niži. U kršku poroznu podlogu propast će golome količine građevng materijala, da da bi se betonom zatrpale rupe loše izabranog terena za gradnju HE.
To dovodi u pitanje i ekonomsku isplativost ove investicije.
Učinite barem jedan mali korak za Dobru da bi je i dalje gledali ovakvu, a ne da se pretvori u ovo!. Dođite u srijedu 15.11.2006. u 18h na tribinu Zelene akcije, Frankopanska 1. Dovoljno je Dobra da to zaslužuje! :)

Kako su Rimljani pisali brojeve veće od 3999? Stvarno kako? Svi smo učili rimske brojeve u osn. školi, ali nema većeg broja od M (1000), a po pravilu ne mogu vise od tri ista slova tj. rimska broja ici zajedno, znaci ne može se pisati MMMM. Netko me je to pitao, a trebalo mi je par sekundi da nađem odgovor. Naravno da postoji način, a sve je lijepo objašnjeno ovdje, čak ima konverter arapskih brojeva u rimske, sve je lijepo objašnjeno i sa primjerima. Lako nama s internetom i googlom danas. Kad se sjetim kako je bilo nekad dok nije bilo interneta. Koliko je onda trebalo vremena, za pronaći sličnu informaciju! Ako je ne bi našao u općoj enciklopediji, onoj smeđih korica, iz '67. koju većina nas ima kod kuće, i ako sveznajući susjed ne bi znao ništa o tome, slijedio bi odlazak u lokalnu knjižnicu, a nakon toga eventualno i hodočašćenje do Sveučilišne. Sve u svemu, puno gnjavaže uz upitan uspjeh. Danas je srećom sve klik-away od naše radoznalosti:)

Sećam se slike ja
Od pre par godina
Na slici proleće
i sunčan dan
U bašti mirisa
cvetovi irisa
Šarena hartija
I ti i i ja


Sećam se slike ja
Pre jedno mesec dva
Na slici decembarski
vreo dan
Na reku uzdaha
Sunce se ne vraća
Zelena obala
I ti i ja


Godine prolaze
Nervoznim korakom
Godine prolaze
mi stojimo
Jesmo li sretniji
jesmo pametniji
godine prolaze
Mi gledamo

Da li vam ponekad bude zlo od svega što vas okružuje? Slike, ljudi, zvukovi, beskonačni obrasci po kojima se stvari ponavljaju, stvar na radiju koju ste čuli već 1000000 puta puta i čut ćete je još toliko (budite sigurni)? Da li je uopće moguće pobjeći od šablona u životu? Stvarno pobjeći, a nikud ne otići? Ili je i život van uvriježenih šablona, opet šablona? Gdje je izlaz?

Konačno doživjeh zen stanje, tj. da nakon dugo vremena nisam u minusu na tekućem. Stvarno je dobar osjećaj gledati u paprić od bankovnog izvještaja i ne vidjeti minus ispred impresivne brojke, koja zapravo i nije tako impresivna u duetu sa spomenutim mister M.-om.Sjelo je što je trebalo sjesti (čitaj:zaostale plaće) , pa sam glavom iznad vode. Feels good:) Samo da sad tako i ostane. Imam još nešto privatnih dugova, ali i to bi trebao skoro riješiti i onda sam zaista na novom početku. Možda čak uspijem nešto od pinke odvojiti i sa strane. Vrijeme mi je!
You win some you lose some, o'šla ljubav, nenadano i prebrzo, jebi ga, ali došao bolji i zanimljiviji posao, a s njime i pristojna i more importantly redovna lova.
Valjda je tako nekako i trebalo biti, kažu da uvijek dobijemo ono što potajno stvarno i želimo.
Znači sve što mi preostaje je da zaželim, potajno. Valjda... :)

Puno se promjena dogodilo u mom životu u posljednje vrijeme. Sve su nekako na bolje, na puno bolje. Oživjeh neka stara poznastva i prijateljstva, sretoh neke ljude koje nisam vidio više od desetljeća, pronađoh put za novi profesionalni početak, nađoh komada o kakvom sam dugo sanjao, everything's coming up roses;) Koliko god sam se istima opirao (promjenama), ovaj put su me ugodno iznenadile:) Sve nekako ide u željenom smjeru. Ako bude sve OK, bit će i posla i para i putovanja. Naravno prije svega toga i puno ljubavi, ipak je to najvažnije;) Veliki pozdrav ekipi koja sad negdje jedri bepućima Jadrana. Idući put ću vam se pridružiti, obećajem:)

kako te zamišljam, kako te zamišljam
beli hodnik i beli stol
pleteš ruke od morskih trava
modro i zeleno, modro i zeleno
teško primam promenu lica
u hodniku vremena


u naručju vremena, u naručju vremena
u naručju vremena, u naručju vremena


kako da ostanem isti
kako da sačuvam sebe od promene
samo putem promene


mirno spavaš
na kamenom licu ti izmamim osmeh
opet i opet želim da vidim
unatrag, unatrag, unatrag
vrati unatrag
u modro i zeleno, modro i zeleno

u naručju vremena, u naručju vremena
u naručju vremena, u naručju vremena

bolje da pričam o sebi
bolje da idem u nove promene
samo putem promene

kako te zamišljam, kako te zamišljam
kako te zamišljam, kako te zamišljam
hodaj, hodaj, hodaj
hodaj, hodaj, hodaj
uh, kako te zamišljam, kako te zamišljam
unatrag, unatrag, unatrag
vrati unatrag
u modro i zeleno

Svaka žena na svetu
Zna sve što i ja
Svaki dečak u gradu
Radi istu stvar

Sve zvezde na nebu
Sjaje celu noć
Nijedna da padne
Na moj dlan

Hajde sada reci mi
Poljubi me i priznaj mi
Da si uvek želela
Da budeš moja devojka

Sve ovo što želim
Sve ovo što znam
Mogu uvek da imam
Kada dođe san

Da li možeš da vidiš
Ovaj novi glas
On sija u mraku
On je tvoj spas

Hajde sada reci mi
Poljubi me i priznaj mi
Da si uvek želela
Da budeš moja devojka

Jučer sam spoznao što znači bol, pretpostavljam da se tako osjećaju žene za teških poroda, jer tu bol jedino s takvom vrstom boli i uspoređuju.
Simpatična ekipa prve pomoću u mom domu i par injekcija su pomogli, sad sam dobro i bit će vjerojatno sve ok, samo treba točno utvrditi o čemu je bila riječ (naravno da postoje sumnje, al neću špekuliranje u svoju butigu). Bol je bila tolika da ju je lakše opisati kroz poeziju, s druge strane zahvaljujem frendu s brzim autom (pola milje kuna je niš' za takvu pilu) i susjedima koji na moje urlanje nisu reagirali zvanjem drugova u plavom.
O živote, baš si šaljiv, nabijem te na ... :)

Jučer simpatična večer, frend, naša zajednička simpatična frendica i ja. Dobro se zabavismo, pa si vi mislite;)

Sjedim danas u kafiću u atriju arheološkog muzeja i čekam kavu. Konobar je jadan bio toliko spor i toliko zaposlen, da se prvotna ljutnja svih nas "čekača", a bilo nas je podosta, pretvorila u suosjećanje. Čovjek zaista nije stizao. Čekao sam na narudžbu doslovno skoro pola sata, sama kava se stvorila preda mnom nakon tek četrdesetak minuta.
Međutim nisam se bunio, hlad je bio ugodan, a ja sam čitao knjigu koju sam upravo bio kupio. Prije toga listajući adresar u mobitelu, naiđem na ime prijateljice s kojom se igrom slučaja nisam jako, jako dugo čuo niti vidio. Nekad smo zajedno radili u galeriji slika. Te galerije više nema, ali ne bih rekao da je to naša krivica. Mi smo dobro radili svoj posao. Uglavnom nazvao sam je. Stvarno se dugo nismo čuli, još otkad je dobila sina, u međuvremenu je rodila još dvoje djece (blizance), ali se zeza da ima između troje i petoro, ali da ime ne zna sto posto točan broj, jer se toliko rastrče okolo da nikad ne znaš jesi li ih dobro izbrojao. Vjerojatno ćemo se vidjeti idući tjedan, jer sam taj tjedan na godišnjem. Uvijek smo se dobro zafrkavali dok smo radili i baš mi je bilo ugodno čuti prijateljski, topli i raspoloženi glas s druge strane. Volim onaj osjećaj kad se s nekim ne čuješ dugo, a onda kad se ponovo čujete, nakon deset sekundi razgovor bude opušten i normalan kao da se sve to vrijeme čujete svaki dan. Po tome prepoznate s kime ste bliski i tko vam je pravi prijatelj. Sviđa mi se knjiga koju sam kupio, ali neću spominjati njezino ime, ne još, jer ću je još nekome kupiti. Zanimljiv roman, zanimljivog naslova u svakom slučaju. Anyway provedoh opuštajuće poslijepodne ili što bi kolege s BBC-a rekle lazy afternoon i to je baš ono što mi je danas trebalo, jer stvari na poslu se rapidno zahuktavaju. Ludnica počinje, 'ko preživi , pričat će;)

Jučer sam se po treći put preselio u gradu svog privremenog boravka i rada. Stan je bolji i veći od prethodnog plus dobio sam i pogled na more:) Tek sam sad svjestan, što znači probuditi se ujutro i vidjeti iz stana to plavo prostranstvo... Pogotovo za sunčanih dana. Uglavnom svakim seljenjem čini se da idem na bolje....Ostao sam u dobrim kontaktima sa svojim bivšom cimericom. Ionako sam i dalje blizu, pa mogu navratiti na kaficu i ćakulu. Ona isto gradi svoju bolju budućnost. Stvari se na poslu isto kreću na bolje, navodno,svi smo blagi optimisti....
Najvažnije od svega, dani su sve duži i sve ljepši..... :)))

Želio sam napisati jedan sasvim drugačiji post, ali sam se predomislio, neću politiku u svoju butigu-da ukradem malo od našeg velog mista…. Zato što kad bi pisao o tome, samo bi osjećao kako mi opet nadire gorčina i muka. I ovih zadnjih petnaestak godina sranja je bilo i previše. Vrijeme je za neke nove stvari. Pravda ionako odavno ne stanuje na ovim prostorima. O svemu tome počitajte na blogu moje drage drugarice Regine, njen post bih i ja potpisao, samo što ga je ona napisala puno bolje, nego što bih ja to mogao. Nego, danas, dok sam išao gradom, u glavi mi je prolazila ona stara Čorbina stvar "Dva dinara druže", nekad davno neprikosnoven hit koji se nekad čuo u svakom parkiću, kad kod bi netko u društvu imao gitaru. Bora je ispao kreten (i štošta drugo), ali njegove stare stvari su oduvijek bile jednostavno sjajne. Uz njih i sličnu muziku sam odrastao. Čorba je oduvijek bila idealna za liječenje slomljenih muških srca. Ja sam i danas preoprezan tip, valjda iz straha da ne završim kao jedan od "junaka" poput ovog:

Dečurliji nasoj smišljasmo imena
Voleh je sve više svaki božji dan
Ubedih se najzad, to je prava žena
Zajedno smo štedeli za stan
Štedeli za stan.

Sedeo sam tako sam za našim stolom
Sve sto iole vredi palo je u vodu
Opet me je žensko napravilo volom
Igrao sam samo epizodu
Samo epizodu.

Htedoh da zaurlam, istrčao sam dole
Nisam mog'o da izdržim duže
Socijalni slučaj pred vratima WC-a
Rekao je dva dinara druže
Dva dinara druže.

Mala nužda jedan, a velika dva
Pogledom ga sasekoh ko mačem
Izvinite, molim, pitao sam ja
Kol'ko kosta kad unutra plačem
Kad unutra plačem.

Ne dobih platu
Pa nisam baš too happy
Rambo Marina

Povukao sam pametan potez i uzeo pet dana godišnjeg odmora, tako da ću sad guštati u Zg-u do 20.02. Planiram se odmoriti, opustiti, smiriti malo tu svoju konfuziju u glavi, vidjeti se s nekim ljudima koje već nisam dugo vidio… Malo ću se baviti i nekim stvarima koje sam radio prije ovog posla i stvarno me veseli taj kratki povratak u stari, bezbrižniji i opušteniji život, kakav mi je bio do prije godinu i nešto. Samo da se ZAISTA opustim, jer mi vrijeme uvijek tako brzo curi kad sam u Zg-u od jurcanja i silne želje da stigem obaviti sve što bi želio. Al dobro bit će valjda sve OK, a ja veseo i odmoran…. :)

And she was lying in the grass
And she could hear the highway breathing
And she could see a nearby factory
She’s making sure she is not dreaming
See the lights of a neighbor’s house
Now she’s starting to rise
Take a minute to concentrate
And she opens up her eyes

The world was moving and she was right there with it (and she was)
The world was moving she was floating above it (and she was) and she was

And she was drifting through the backyard
And she was taking off her dress
And she was moving very slowly
Rising up above the earth
Moving into the universe
Drifting this way and that
Not touching ground at all
Up above the yard

Chorus

She was glad about it... no doubt about it
She isn’t sure where she’s gone
No time to think about what to tell them
No time to think about what she’s done
And she was

And she was looking at herself
And things were looking like a movie
She had a pleasant elevation
She’s moving out in all directions

Chorus

Joining the world of missing persons (and she was)
Missing enough to feel alright (and she was)