one-employed is BetterBlues...

KAFENIŠEM
MAFENIŠEM*
KAD IMAM VREMENIŠEM
ČAK I BLOGERIŠEM

NA IZLOŽBENIŠEM
I U KAZALIŠTEM
JA POHODIŠEM
I TAKO DRUŠTVENIŠEM
SA KOMADIMA
PRIJATELJIŠEM

ZADOVOLJSTVOM ODIŠEM
SVE ŠTO RECENTNO
POSTIGOŠEM
ZAHVALJUJUŠEM
FAKTIŠEM
DA KO ŠTO REKOŠEM
KAD UHVATIŠEM
VREMENIŠEM
JA MOSTLY
BLOGERIŠEM

Budući da je jako, jako kasno, a ja ujutro putujem, nemam vremena puno mudrovati i smišljati nešto previše originalno. Jednostavno želim sretan Božić i sve najbolje svim blogerima dobre volje i dobrim ljudima općenito, a onima koji su malo manje dobri želim da se opamete i promijene, jer život je jedan i bolje je biti dobar i vedar, nego zao i mrgodan, za ne?

Jutros se probudim i skužim da nemam niti jedan par čistih čarapa, a oprane se još nisu osušile! OK, ovo baš nije za breaking news na CNN-u, ali na simpatičan način mi je problem riješen. Naime dok sam ja razmišljao što mi je činiti, i.e. skočiti dolje do dućana i kupiti jedan par, eto poštara koji naravno uvijek zvoni dvaput. I eto meni paketića od moje drage Engleskinje.
A pored čestitke i pisma, za poklon čarape i mali rokovnik! Talking about timing! Još na čarapama ima naljepnica na kojoj piše :IDEAL GIFT (you bet it's ideal!). Na čarapama se koči i natpis:"LOVER MAN", pa je njena pretpostavka, kako je i napisala u pismu, slijedeća: zbog tih čarapa ću imati toliko uspjeha kod žena, da će mi trebati rokovnik da bilježim imena, brojeve telefona, dogovore i sl. sa svim tim silnim ženama koje će mi se bacati pred noge, tj. čarape. Dakle mislila je moja draga Engleskinja na sve (ha, ha, ha thanks luv ;)))) ).
Eto i šta se ja onda brinem, kad se neki dragi ljudi na kraju uvijek pobrinu za mene, pa makar bila riječ i o paru čistih čarapa. Na meni je samo da uživam u činjenici da ih imam puno :))) (dragih ljudi, ne čarapa).

Jedna draga osoba mi reče večeras: "Ja mislim da se ti odlično zabavljaš"- u smislu kako vodim svoj život. To je u biti točno, meni je zapravo JAKO DOBRO, volim imati stvari pod kontrolom i biti svoj, makar to značilo i biti sam. Volim osjećaj da sam svoj i ničiji.
I zato toliko biram, zato ta osoba mora biti "vrijedna" mijenjanja mog životnog stila. Od tuda valjda taj strah od promjene, od nečeg novog i nepoznatog, kad je tako lijepo imati život samo u svojim rukama. Ali doći će i do te promjene i nadam se bit će vrijedna ;)

Postovi (prvi, drugi) naših dviju blogerica dospjeli su na naslovnicu bloga i izazvali puno komentara. He, he, nisu te mačke od jučer, a B(l)ogami ni od prekjučer ;))) Prokleti je dao prognozu da će Cvjećarnica biti puna frajera s bradicama. Baš me zanima da li će itko otpjevati onu od Haustora ("Mijenjam, mijenjam se, brijem, brijem, bradu brkove …."- I doubt. Imam tu privilegiju da poznajem obje blogerice (a i privilegiju da su mi prijateljice), te se s jednom od njih nađoh danas na kavi pardon na čaju (ne nije post bio razlog). . Na putu do grada, činilo mi se da skoro svaki frajer ima bradicu. Bearded revolution!-rekoh sam sebi. Tko zna tko im je platio za postove (Gillete, Wilkinson, Braun, Philips …). Uglavnom uhvatio sam sebe prije polaska kako se brijem i štukam svoju bradicu koji i inače imam i pače (čitaj: šatro) njegujem. Jedna od prednosti kad si unemployed je ta da se ne moraš brijati svaki dan, tako da sam ja sebi baš sexy sa dvodnevim, trodnevnim ili mnogodnevnim neobrijanim lookom, ali jebena je ta podsvijest-možda one znaju (kaže ta ista podsvijest), možda je to to? Mislim, nemam se namjeru svidjeti njima ;), ali možda one znaju tajnu uspjeha? Možda riječ ševa dolazi od engleskog to shave! Možda se after shave zaista nanosi na lice, ali ne poslije brijanja, nego poslije nečeg drugog… Možda, a možda su i u šumi(i briju!)? Glatkog lica i brižno njegovane bradice u nove pobjede! Ali budući da meni entuzijazam za neke stvari brzo splasne, prognoziram da sam za koji dan opet uredno neobrijan, jebi ga! Osim-ako ne uleti posao, he, he, onda neći imati izbora-bit ću prisiljen svaki dan dolaziti na posao sa sexy lookom, valjda će koleginice to znati cijeniti ;))). Možda je i drugu Vladimiru neka dama u jednom od otmjenih salona u Švicarskoj gdje se intenzivno smucao prije povratka u Rusiju, diskretno sugerirala:"Vlado dušo, pusti bradicu, uspjeh ti je zagarantiran!"-btw. izraelski znanstvenici su nedavno objavili da je Lenjin umro od sifilisa-očigledno se tipu "posrećilo" jedan put previše!

Ovih zadnjih dana osjećam veliku tjeskobu, uglavnom uzrokovanu iščekivanjem jedne važne vijesti koja još eto nije stigla (the suspense is killing me!!!). Btw. jedva čekam da odem na put! Tješim se jedino činjenicom, da je ovo inače dio godine kad su svi pomalo jumpy zbog nagomilanih obaveza, stvari koje su trebali, a nisu napravili i spoznaje da im godina baš i nije izgledala onako kako su mislili da će izgledati i da nisu ostvarili sve čemu su se nadali i da je eto i ova godina nekako brzo prošla. Opet je to ipak u neku ruku logično, jer naše nade i očekivanja su najčešće iznad realnih okolnosti i mogućnosti. Svi smo mi u duši optimisti (htjeli mi to sebi i drugima priznati ili ne). Ja sam prvi među takvima, znam gunđati i ljudi koji me ne poznaju dobro bi mogli pomisliti da sam nekakav veliki pesimist i da na sve gledam crno, ali ja sam zapravo nepopravljivi optimist, koji se nada da će sve na kraju izaći na dobro. Ne znam kako, ali hoće, sve će sjesti na svoje. Godine me demantiraju, ali ipak još uvijek u to duboko vjerujem. Vjerojatno je u pitanju obrambeni mehanizam. Inače bi poludio. Dok slušam sad na radiju onu staru verziju "Heal the world" sjetim se Božića u Engleskoj prije devet godina, baš je bilo kao u onim sladunjavim božićnim filmovima. Imao tek 20 godina, malo slikovito mjesto na sjeveroistoku Engleske, prijatelji, cura na koju bacah oči, njena familija(svi otkačeni!), fina klopa, pa lokalni PUB sa super atmosferom, moje "pjevanje" (bolje rečeno mrmljanje) na jutarnjoj misi u Church of England….- ma bilo je za pamćenje….
Najviše mi se sviđa što kod njih Božić ima vrlo mali(simbolički) vjerski značaj tj. predznak, pa ga zaista slave svi ljudi dobre volje, svi su opušteni i otkačeni, a s uređivanjem izloga počnu gotovo mjesec i pol dana prije Božića-naravno iz razloga da se kupuje što više, to sad rade i kod nas. Ne mogu vjerovati da će za 16 dana biti već 2005.!!! Mislim ja jesam optimist, ali vrijeme curi da ga hebeš…I šta mi preostaje? Only to go with the flow!

Kupio super gojze za malo para. Trebat će mi za predstojeći put (ali i za inače, ovo je upućeno prijateljici V.). Baš sam zadovoljan. Kupljene su uz pomoć frenda A. i njegovog zlatnog američkog žurnika (express = nekad se govorilo hitno, sad je kao žurno). Da bi rata komp. tečaja bila plaćena, pobrinula se frendica V., a da me na foto-tečaju ne bi prijeko gledali pobrinut će se frend D. Eto, nije teško živjeti kad imaš prave prijatelje da uskoče kad zatreba. Kad zagusti vidiš ko ti je frend. Fala B(l)ogu da ih imam (ima njih još), tu sam oduvijek bio "bogat" i zato se mogu smatrati sretnim. Ja svoje dugove uredno vraćam, tako da ekipa ne mora brinuti, možda koji put malo pričekate (ovisno jel'te o iznosu, uostalom ne posuđujem često), ali lovu na kraju
uvijek dobijete natrag, što često puta sa nekim ljudima nije slučaj. Uostalom svatko od vas zna, da uvijek i u svako doba dana i noći može računati na mene. Oduvijek sam bio pouzdan i spreman pomoći, that's my biggest asset. Odo ja razgazit gojze….

U zadnje vrijeme nisam baš svoj. Nakupila se u meni nervoza zbog nekih stvari koje moram obaviti (čitaj: tečaj-ispit-izrada web stranice) i još nekih drugih stvari i općenito potrebe da se trgnem i postanem korisniji prije svega samome sebi. Ali nije sve crno, predstoji mi jedno zanimljivo i uzbudljivo putovanje kojemu se jako radujem i nadam se jednom pozitivnom ishodu, koji će mi značajno promijeniti život na bolje. Isto tako upisao sam jedan odličan tečaj, koji mi pruža veliko zadovoljstvo. Ipak zbog te nervoze i nemira u sebi sam u zadnje vrijeme možda bio malo čangrizav, dosadan i blago rečeno naporan, s povremenim napadajima depresije( a nitko ne voli tuđe depresije, imaju ljudi dovoljno svojih problema), pa se ovim putem svima koji me znaju, a trpili su me dosadnog, čangrizavog i napornog ispričavam i dajem časnu omladinsku riječ da ću opet biti onaj stari, dobri, normalni.
'cause things can only get better!!!(they just have to :))) )

Mislio sam se nešto naročito raspisati ovaj put, ali iskreno nemam snage ni volje, sutra ujutro idem "PARAPATOPSIHOLOGU" stručnjaku iz jel'te "PARAPATOPSIHOLOGIJE"- Drugarice Sandra ako čitaš sad ovo znam da umireš od smija, jel smo mi ovaj izraz sklepali na tvom malom dalmatinskom otočiću ljeta Gospodnjeg '93. kad smo nemilice priji tamanili onu lozu (jebate šta je bila dobra, još je osjećam u ustima). Nego gdje sam stao, e da idem PARAPATOPSIHOLOGU, pa bi želio koliko toliko rano leći(što će reći tamo negdje oko dvojke) da ne padnem kod PARAPATOPSIHOLOGA koji se bavi PARAPATOPSHILOGIJOM (ovo je ko ono u Crnoj Guji kad tip 800 puta ponovi "Machbet").
Nego WHAT A DAY- prvo "opadnem na dupe" od dobre vijesti koju mi je javio moj dobri anđeo-zna ona da Sam ima u guzici motor(moving, moving, moving)- i da je za njega taj put kao dobitak na Džek potu-zna to ona-dobro zna, zato mi je i omogućila to putovanje-za što sam joj ja zahvalan do Vladivostoka i nazad-pa tako 6464363684365 puta. Isto tako zna kad što reći, kako te potaknuti, ohrabriti, dati savjet, kompliment, zna ona da meni jedna riječ može potpuno okrenuti dan. Sve to ona vrlo dobro zna i zato ja tu svoju dragu prijateljicu toliko volim (al i to ona sigurno zna ;))))).
Druga SJAJNA vijest je da mi još jedna moja predraga prijateljica (koja isto sve ovo gore u vezi mene vrlo dobro zna i koju jednako volim, e da njeno zanimanje je isto u domeni PARAPATOPSIHOLOGIJE) prihaja u petak v Zabreg, pa ćemo da ružimo, jao što ćemo da ružimo-ko preživi pričat će. Ceo grad ima da je naš.
Kako pjevaju one klinke(tulum, party, žurka, igranka, to je sve što želim ja…..)
Uglavnom ima da se "gine" od cuge, pevanja i jel'te čaganja.
I last but not least, foto tečaj se polako zahuktava(prijateljice br.1-pati kad nisi htela da se žrtvuješ :))) )-danas su to već bili termini poput: udaljenost žarišne točke, vidni kut, otvor blende, dužina ekspozicije, kvant svijetla, razike između fiksnih i zoom objektiva, prednosti i nedostaci zoom objektiva, dubinska oštrina, problem vinjetiranja kod širokokutnih objektiva itd., itd. Right stuff-rekli bi oni američki astronauti iz istoimenog filma u kojem su patetično pokušavali kopirati ruske kozmonaute, koji su im u tom periodu hebali kevu (da se slikovito izrazim) i što se tiče visine leta i broja orbita. Znači fotografijo-hold on-'cause here I come babe! E sva sreća da se nisam puno raspisao, jer kao što sam već spomenuo idem ujutro kod PARAPATOPSIHOLOGA koji se naravno bavi PARAPATOPSIHOLOGIJOM (jel tako drugar'ce Sandra :))) ).

Ima nešto u vožnji i slušanju dobre muzike. Dinamika vožnje i dinamika muzike kao da se savršeno nadopunjuju - i stvaraju jedan jako dobar osjećaj. Danas sam se, razvozeći decu (tuđu, svoju još nemam), opet predozirao(muzikom, naravno)-Partibrejkersi "Gramzivost i pohlepa"-ovaj album bi mogao slušati do beskonačnosti. Nema stvari koja je loša. Kako ga sam deru…….ljudi nabavite ga i nećete požaliti-keve mi!

Pust grad. Gde sad?
Gde sam? Gledam…

Ovde sam već bio
Ovo sam već snio
Moje srce je hladno
Moje srce je gladno

Pojavi se,
Da ne budem sam.
Pojavi se,
Da ne budem sam.

Pust grad. Ponestaje dah.
Zalutao sam, ruku mi daj.

Izvedi me, izvedi me odavde…

Pojavi se,
Da ne budem sam.
Pojavi se,
Da ne budem sam.

Želim da svane,
Želim da svane,
Želim da svane…

Feeling empty
Feeling sad
Feeling happy
Feeling content
Feeling insecure
Feeling denied
Feeling lost
Feeling defiant
Feeling confused
Feeling anxious
Feeling unwanted
Feeling proud
Feeling challenged
Feeling stuck
Feeling free
Feeling smart
Feeling stupid
Feeling important
Feeling insignificant
Feeling blessed
Feeling cursed
Feeling hopeful

E da -zlatni papagaj, jedna od prvih stvari Elektičnog orgazma-izdana na čuvenom albumu "Paket aranžman"(1981.) zajedno sa Idolima i Šarlo akrobatom. Stariji frendovi su mi pričali da se na tulumima ranih osamdesetih da stvar vrtila unedogled. I nakon skoro 25 godina postojanja oragazam još uvijek ima onu istu iskrenu i nepatvorenu rokersku energiju kao i kad su počinjali (mladi možda više nisu, ali daju sve od sebe). I zadnji album "Harmonajzer" im je odličan. Vratio im se stari član originalne postave i jedan od osnivača grupe Ljubomir Đukić koji je 1984. bio otišao u Ameriku. Stoga su i prearanžirali stvari i sigurno će svirati puno starih stvari. Zato sutra u PAUK na brucošijadu filozofije. Kad god su došli tu svirati bilo je fenomenalno. Ko je lud nek ne dođe :) p.s. GSP-gradsko saobraćajno preduzeće (nešto kao "beogradski ZET")

ZLATNI PAPAGAJ


Zlatni papagaj, tata plaća sve račune
Zlatni papagaj, jer mi smo snobovi

Mi volimo ženske fine, našminkane, doterane
Uredno smo počešljani, obučeni, obuveni
Mi nosimo skupo perje, ispeglano, mirišljavo
Gnušamo se GSP-a, kolima se brze stiže.

Ref.
Zlatni papagaj, tata plaća sve račune
Zlatni papagaj, jer mi smo snobovi

Naše glave prazne jesu, ali ko još zato mari
Jer lova je najvažnija i drugo nas ne zanima
U Rimu se oblačimo i imamo Dajners karte
Krem društvo je naša klasa, svi ostali manje vrede.

Ref.
Zlatni papagaj, tata plaća sve račune
Zlatni papagaj, jer mi smo snobovi

Pankere ne podnosimo, ni smrdljive hipije
Mi sterilni možda jesmo, ali krivi za to nismo
Jer naše tate, naše mame parama nas zasipaju
I neka za nas drugi misle, mi sposobni za to nismo.

Ref.
Zlatni papagaj, tata placa sve račune
Zlatni papagaj, jer mi smo snobovi.